Imam li noćne more, disforične ili ružne snove?

Često se u kliničkoj praksi susrećemo s tim da klijenti i pacijenti misle kako imaju noćne more, naročito ako osjećaju značajnu neugodu zbog samog neugodnog sna. Iako je istina da ljudi mogu osjećati neugodu različitog stupnja kod različitih snova, nije svaki san noćna mora niti svaki san zahtjeva poseban pristup liječenju (samo noćne more zahtjevaju poseban klinički tretman). Snovi su fascinantan dio ljudskog iskustva, ali ne donose uvijek ugodne emocije. Kada govorimo o negativnim snovima, najčešće nailazimo na pojmove poput ružnih snova, disforičnih snova i noćnih mora. Iako se na prvi pogled mogu činiti sličnima, postoje važne razlike među njima.

Ružni snovi

Ružni snovi su najblaži oblik negativnih snova i praktički ga svi ljudi imaju te je neizbježan dio sanjanja. Oni uključuju neugodne ili stresne situacije koje izazivaju osjećaj nelagode, frustracije ili tuge, ali nisu nužno intenzivni ili uznemirujući niti ometaju naše proces snivanja ili svakodnevnu funkcionalnost. Takvi snovi često odražavaju svakodnevne brige ili prolazne stresove koji se ljudima događaju tijekom života.

Disforični snovi

Disforični snovi su specifičnija kategorija i često se povezuju s dubljim emocionalnim uznemirenjem. Ovi snovi izazivaju intenzivne osjećaje tuge, ljutnje, straha ili frustracije i često su povezani s emocionalnim stanjem osobe prije i poslije spavanja tj. sanjanja. Disforični snovi su emocionalno snažniji od ružnih snova, ali ne moraju uključivati elemente prestravljenosti i užasavanja koje imaju noćne more. Češći su kod osoba koji prolaze psihološki stres, naročito kronični ili imaju neki psihički poremećaj. Nakon buđenja osjećaj nelagode može potrajati duže i biti intenzivniji nego kod ružnog sna. Zbog toga disforični snovi mogu utjecaj na osjećaj neugode tijekom dana ili procesa ponovnog usnivanja, ali ne izazivaju klinički značajne smetnje.

Noćne more

Noćne more su najintenzivniji oblik negativnih, izrazito disforičnih i upamtljivih snova. One obično uključuju izuzetno uznemirujuće sadržaje, poput osjećaja opasnosti, prijetnje ili straha za vlastiti život. Noćne more često uzrokuju buđenje uz snažnu emocionalnu reakciju. Noćne more vrlo su žive, intenzivne i često uključuju elemente nekog užasa. Mogu biti povezane uz psihičke poremećaje poput PTSP-a i tada govorimo o traumatskim noćnim morama, ili mogu biti idiopatske tj. da im se ne zna razlog niti su dio nekog drugog psihičkog poremećaja. Nakon buđenja osoba se osjeća razbuđeno, svjesno, uznemireno i teško se opušta i vraća na spavanja s tim da neki pacijenti nakon buđenja zbog emocionalne razdražljivosti i straha uopće više ne mogu zaspati čime se remeti onda i kvaliteta i kvanteta spavanja što se naravno značajno odražava na proces usnivanja, odmaranja i svakodnevno funkcioniranje.

Najdetaljnije kriterije za dijagnozu nudi Međunarodna klasifikacija poremećaja spavanja - 3. izdanje:

Kriteriji za dijagnozu noćnih mora:

A. Glavna obilježja epizoda

1. Repetitivni događaji uznemirujućih snova:

   • Snovi obično uključuju prijeteće, opasne, zastrašujuće ili izrazito neugodne sadržaje (npr. situacije opasnosti po život, fizičku ozljedu ili emocionalnu bol).

   • Emocionalni sadržaj je intenzivan i uzrokuje nelagodu (npr. strah, tjeskobu, gađenje, ljutnju ili tugu).

2. Buđenje tijekom ili nakon sna:

   • Osoba se budi iz REM faze sna (faza snova) s jasnim i detaljnim sjećanjem na san.

   • Nakon buđenja, osoba postaje brzo svjesna svoje okoline i potpuno budna.

3. Nema konfuzije ili dezorijentacije nakon buđenja:

   • Za razliku od drugih poremećaja sna (npr. pavor nocturnus), kod noćnih mora osoba je potpuno svjesna i orijentirana nakon što se probudi.

B. Utjecaj na funkcioniranje

• Sadržaj snova i učestala buđenja uzrokuju:

  • Značajnu nelagodu ili stres.

  • Pogoršanje u društvenom, akademskom, radnom ili drugim aspektima života.

  • Strah od spavanja, izbjegavanje spavanja ili nesanicu.

C. Diferencijacija od drugih poremećaja

• Epizode nisu uzrokovane drugim poremećajima spavanja, kao što su:

  • Pavor nocturnus (noćni strahovi) – gdje osoba obično nema sjećanje na san i teško se budi.

  • REM poremećaj ponašanja (REM sleep behavior disorder, RBD) – kod kojeg dolazi do tjelesne aktivnosti tijekom sna.

• Simptomi nisu bolje objašnjeni drugim medicinskim, neurološkim ili mentalnim poremećajem, poput:

  • Posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) – iako noćne more mogu biti dio PTSP-a, ako dominiraju, mogu se dijagnosticirati zasebno.

  • Upotrebe psihoaktivnih tvari, lijekova ili povlačenja od istih.

D. Učestalost i trajanje

• Noćne more se javljaju dovoljno često da narušavaju kvalitetu sna i svakodnevno funkcioniranje.

  • Akutni oblik: Traje manje od 1 mjeseca.

  • Subakutni oblik: Traje 1 do 6 mjeseci.

  • Kronični oblik: Traje više od 6 mjeseci.

Ključne razlike u različitim vrstama neugodnih snova:

• Intenzitet emocija: Ružni snovi izazivaju blagu nelagodu, disforični snovi su emocionalno snažniji, dok su noćne more izrazito uznemirujuće.

• Utjecaj na buđenje: Ružni snovi rijetko uzrokuju buđenje, disforični snovi mogu ostaviti dugotrajan osjećaj nelagode nakon buđenja, ali ne bude, a noćne more prekidaju san.

• Učestalost i kontekst: Disforični snovi i noćne more češći su kod osoba s emocionalnim poteškoćama ili traumama, dok ružni snovi mogu biti rezultat svakodnevnog stresa.

Zaključak

Svi ovi oblici snova dio su normalnog ljudskog iskustva, ali njihova učestalost i intenzitet mogu otkriti mnogo o emocionalnom stanju pojedinca i kako se nosi sa stresom ili drugim poteškoćama u životu. Ako se ružni snovi, disforični snovi ili noćne more javljaju često i značajno narušavaju kvalitetu i kvantitetu sna, to može biti znak da je potrebno potražiti stručnu pomoć.